Rađanje

Rođenje nije čin. Ono je proces. Cilj života je potpuno rađanje, mada je njegova tragedija u tome što većina nas umire pre nego što se rodi. Živeti znači rađati se svakog trenutka. U fiziološkom pogledu, naš ćelijski sistem je u procesu neprestanog rađanja, ali psihološki gledano, većina nas na izvesnoj tački prestaje da se rađa.
Kada se dete rodi, ono je biće koje oseća. Ono oseća stvari, još nije biće koje razmišlja. Dete je rođeno jedinstveno, kao celina, i zato je potpuno čisto i nevino. Ono živi ovde i sada. Za dete ne postoji ni prošlost ni budućnost. Ono govori ono što oseća.
„I kažem vam zaista: koji ne primi carstva Božijega kao dete, neće ući u njega.“
Moramo ponovo postati deca kako bismo iskusili neotuđeno, stvaralačko poimanje sveta.
Čovek se nije rodio neurotičan, ali se rodio u neurotičnom društvu, čovečanstvu. U trenutku njegovog rođenja, on postaje deo društva i neuroza počinje da deluje. Počinjemo da ga oblikujemo i kultivišemo i ono mora da potiskuje osećanja, jer je bez potiskivanja osećanja uvek u nevolji. Osećaji i misli postaju dve različite stvari i to je osnova neuroze. Ono mora da se ponaša prema određenoj ideologiji, idealima. Samo će ga tako voleti. Ta pravila su nametnuta, nisu prirodna. Kada se potreba za ljubavlju potisne, stvara se lažna potreba, a pošto je lažna, nikada se ne može zadovoljiti.
Plaše te baba rogom
ciganima batinama
zaključavaju u sobu
drže na hlebu i vodi
Govoriš im pesme
Jer to oni hoće
ženiš se na vreme
njima to odgovara
A ti to ne voliš
ni tebe nisu voleli
tražio si ljubav
dobio
razvod braka
nesrećnu decu
i još koješta
Roditelji su uvek u pravu.
Tu osnovnu potrebu može da ispuni samo jedna jedina osoba koja vas voli, koja obraća pažnju na vas zbog ljubavi, a ne samo zbog seksa.
Ako ste ispunjeni ljubavlju, ako ste sretni, samo tako možete pomoći drugima da budu sretni. Ako ste tužni, nesrećni, bićete grubi prema ostalima i nanećete im bol, jer nesrećna osoba stvara svuda nesreću oko sebe.
Da li je to magija
Ili karma
strast ili čistota
praznina ili ljubav
Zajedno smo isto
vreme ne postoji
ljubav
eksplozija
lagani dodir ruku
ekstaza
Dean Rašković